| |
|
|
| Ljubičić |
| |
Danas
na duvanjskom području Ljubičići žive
u Prisoju, Vedašiću (7 obitelji, 25 članova),
Stipanićima (5, 15), Tubolji (1,3) i Tomislavgradu
(11, 38).
“U osnovi je prezimena Ljubičić osobno
ime Ljubica, jedno od najstarijih i najčešćih
ženskih imena kod nas.”
Ako je suditi prema biskupskim popisima bosanskohercegovačkih
Hrvata katolika u 18. stoljeću, onda su Ljubičići
starinom s livanjskog područja, iako ima elementa
da to bude i Imotska krajina. Ipak se čini da uvjetno
nazvani livanjski i imotski Ljubičići nisu
istog krvnog podrijetla.
Godine 1741/42. biskup fra Pavo Dragićević
zabilježio je u Ćaiću pokraj Livna 8-članu
obitelj Jure Ljubičića (Georhius Gliubichich),
a 1768. godine biskup fra Marijan Bogdanović zatekao
je obitelj Jure Ljubičića u Rujanima s 8 članova
(je li je to Jure iz Ćaića?), a u Čaprazlijama
je dom 7-člane obitelji Dujma Ljubičića.
Ako su Ljubičići, danas nastanjeni u Glavicama
pokraj Sinja, sačuvali obiteljsku predaju da su
im preci doselili iz Bosne, onda eto potvrde da su Ljubičići
s livanjskoj područja stigli u Cetinskom krajinu.
O Ljubičićima iz Sinja ostali su u 18. stoljeću
pisani tragovi: 16. veljače 1787. godine Ivan Ljubičić
rečeni Putin sin Lovrin iz Sinja je svjedok u vezi
s nasljedstvom izvjesnog Gašparovića; u dva
navrata 1790. i 1791. godine Ivanov sin Ivan i Mate
Ljubičić rečeni Putin iz Sinja pojavljuju
se na popisu dužnika sinjskim trgovcima Stjepanu
Tripalu i Liku Midenjaku.
Ljubičići sa sinjskog, a zašto ne i s
livanjskog, područja oko 1700. godine doseljavanju
na Aržano, jer je u maticama župe Tijarice,
kojoj je tada pripadalo i Aržano, 1712. godine
upisana smrt osobe s prezimenom Ljubičić,
što V. Vrčića navodi na zaključak
da su “tu živili za turskih vremena.”
Dio Ljubičića upravo iz Aržano oko 1800.
godine doseljava u Prisoje, gdje su “bili kmetovi
u Rizvanbegovića.” Eto onda prilike da se
iz Prisoje prošire i u svoja sadašnja duvanjska
boravišta – Stipaniće i Vedašić.
I na Svibu, u susjedstvu Aržana, Ljubičići
se pojavljuju od 1769. do 1771. godine na popisu onih
koji dobivaju zemlju od mletačkih vlasti: 10-člana
obitelj Pave Ljubičića dobila je 13 kanapa,
a 8-člana obitelj Ilije Ljubičića 9 kanapa.
Dio Ljubičića sa Sviba seli 1932. godine u
Dobro pokraj Livna. U Odžak, još jedno livanjsko
selo u kojem danas žive Ljubičići, “odavno
su doselili od Duvna.”
“Među plemenima koja su živjela u Tučepima
i Podgori kod Makarske, u razdoblju 1667-1730. godine,
a više ih nema, spominje se i pleme Ljubičić.
Pošto su Imoćani za Kandijskog rata u 17.
stoljeću bježali u Primorje, mogli bismo zaključiti
isto i za Ljubičiće. Kasnije su se vraćali
na stara ognjišta…Kad se stvarao Zemljišnik
1725. u Runoviću, obitelji Nikole i Ivana Ljubičića
sa 16 čeljadi u Runoviću i Zmijavcima dobile
su 16 kanapa zemlje. Pavo Ljubičić u isto
vrijeme sa 7 čeljadi dobio je 13 kanapa zemlje”.
Najvjerojatnije ovi Ljubičići nisu istog podrijetla
kao i Ljubičići, čiji potomci danas žive
na duvanjskom području. |
|
|
| ©
Ivanković, Ante. Duvanjska prezimena. Tomislavgrad: Naša
ognjišta, 2001. |
|